u

Domesticus Vulgaris ili jednostavno domaće

 

Glazbeno-plesni projekt „Domesticus vulgaris“, ili Jednostavno domaće“ inspiriran je samostalnim albumima glazbene družine „Cinkuši“ „Zeleni kader“ i „Domesticus vulgaris“, te animiranim filmom „Ciganjska“ autora Marka Meštrovića i Davora Međurečana. Svaka pjesma u obradi „Cinkuša“ postaje plesno motivirajućom, dajući joj ne samo motiv za tjelesno kretanje, već joj podaruje i poseban značenjski dio tvoreći tako zaseban plesno-glazbeni „corpus poeticum“, koji svjesno ili nesvjesno postaje pravim izvorom tzv. suvremenog etno pokreta. Plešući na „Cinkuše“ naviru nam suze na oči uz istodobne napadaje smijeha.
Začudna je to glazba u kojoj kroz suze i smijeh doživljavate pravu eksploziju emocija, prepoznavajući vlastite osjećaje koji izazivaju sve što je u nama iskonski, nagonsko, neposredno, duboko i fantastično.

Animirani film „Ciganjska“ autora Marka Meštorvića i Davora Međurečana motiviran je autorskom pjesmom „Cinkuša“ „Ciganjska“. Ta pjesma stavlja ih u sasvim drugu dimenziju i daje novu glazbenu kvalitetu. Pjesma je rađena prema jednom od tekstova Krležinih Balada Petrice Kerempuha, baladi „Ciganjska“ iz 1936. godine. Kako i sami autori naglašavaju, film je to mučne i tjeskobne atmosfere koji naglašava otuđenost na asfaltnoj džungli i zbunjujući poriv za autodestrukcijom.

 

Ovaj sjajan film poslužio mi je kao kontrapunkt atmosferi razigranosti i poetičnih slika, koja se naglo pretvara u „anti happy end“. Tipično za naše materinje okruženje, gdje obvezno veselice završavaju utapanjem u tuzi i boli. Tko ne bi bio impresioniran tom sposobnošću pretvaranja snažnog adrenalina „drmeša“ u lagane korake „posmrtnog marša“?
Nazvao bih to „plesom bez granica“, a o tome zbori ovo glazbeno-plesno uprizorenje u kojem nema konkretne priče s obzirom da je ona svuda oko nas i utkana u svaku pjesmu, već samo emocija i ono što je iz nje proizašlo, uz poneku ispričanu osobnu uspomenu o ljudskom trajanju i glazbi kao najboljem načinu da se kroz život prođe s ipak nešto manje ožiljaka na duši.

 
   

Rajko Pavlić